|
 Autor:dr.sc. Milan Ivanović
Tema:Društvo znanja
Sredinom XX. stoljeća privređivanje se u razvijenim zemljama svijeta bitno razlikovalo od predmodernih sistema proizvodnje koji su bili temeljeni na poljoprivredi gdje je najveći postotak zaposlenih radio na obradi zemlju i uzgoju stoke.
Moderna (industrijska) društva su industrijalizirala obradu zemlje i uzgoj stoke u tolikoj mjeri da je sve manji postotak ljudi bio zaposlen u poljoprivredi (u tim industrijskim zemljama oko 5%), a najveći je broj zaposlenika radio u industriji (oko 30 do 40 posto). Kasnije se, početkom sedamdesetih godina 20-tog stoljeća i postotak zaposlenih u industriji počinje smanjivati - u korist tercijarnih (trgovina i usluge) i kvartarnih djelatnosti (sektor gospodarstva koji se odnosi na intelektualne usluge, obrazovanje, savjetodavne usluge, informiranje, obradu informacija, istra-živanja i znanost). Osnovna karakteristika moderne privrede tada postaje ubrzani tehnološki razvoj koji unaprjeđuje procese industrijske proizvodnje i strojeve sa ciljem postizanja što veće produktivnosti i ostvarenja profita. Krajem XX. stoljeća u razvijenim zemljama smanjuje se udio industrije u strukturi ukupnog privređivanja, mijenja se struktura društva te otvaraju planirani i organizirani procesi za prijelaz u “privredu znanja” i novi društveni koncept – «društvo znanja».
Osnovna značajka »društva znanja« može se opisati analogijom s modelom «učeće organizacije» - kontinuirani proces u kojem se društvo razvija u stalnom prilagođavanju novim sve ubrzanijim izazovima u okruženju*.
Stupovi društva znanja su:
a) informatizirana privreda i javni sektor te građani -informatičko društvo,
b) umreženost privrede i javnog sektora te građana na osnovi novih tehnologija komunikacije - umreženo društvo,
c) proizvodnja, distribucija i korištenje znanja u privrednom poslovanju kao temelj poslovanja i razvoja - ekonomija znanja, i
d) kontinuirano obrazovanje svih pojedinca - cjeloživotno učenje.
Nove informacijske tehnologije su stvorile infrastrukturne uvjete za nastajanje informatičkog društva – jednog od temelja društva znanja.
Za ovaj razvoj bila su bitna tri procesa:
(a) razvoj novi kompjutera i dodatnih uređaja,
(b) razvoj kompjuterskih programa i pojednostavljenje njihovog korištenja, i
(c) masovna edukacija o primjeni i masovno korištenje kompjutera.
U međusobnoj povezanosti ova tri procesa za svega 20-tak godina dogodila se prava revolucija - informatička revolucija; masovno korištenje kompjutera (ne samo u obradi brojeva, već i teksta, slike te zvuka) je povećavalo proizvodnju, snižavalo cijene hardvera, pronalažena su nova područja primjene i masovnog korištenja što je učinilo da i cijene programa budu niže. U privrednoj praksi, javnom sektoru te u obiteljskom životu postignuti su izvanredni rezultati koji su promijenili način proizvodnje, djelovanje javnog sektora i državne uprave te povećali kvalitetu svakodnevnog života ljudi.
Još kraće razdoblje je bilo potrebno da nove komunikacijske tehnologije informatizirano društvo učine umreženim društvom; sve ljudske djelatnosti - od privrede, javnog sektora, državne uprave, kulture i sporta, do rekreacije i obiteljskog života - izmijenjene su iz temelja. Društvo i pojedinci postali su efikasniji, smanjeni su troškovi poslovanja; sve više putuju informacije kablovima i bežično, a sve manje robe i ljudi. Jedna od najvažnijih prednosti suvremene razmjene informacija i znanja je smanjivanje vremena i troškova komunikacije, postizanje odličnih učinaka ekonomije razmjera, izbjegavanje istraživanja već istraženog, razvoj novih ideja....
U temelju nastajanja informatičkog (kasnije i umreženog društva) bila su znanstvena otkrića i tehnički izumi, oni su bili u funkciji razvoja i efikasnijeg poslovanja te poboljšanja uvjeta rada i kvalitete života. I ono što je posebno važno – ovi procesi su iznova (sve ubrzanije) poticali nova otkrića i nove izume. Svijet je tako postao planetarno povezan, komu-nikacija je vrlo brza i uz male troškove, izgrađuju se baze znanja, znanje se razmjenjuje i znanje je sve više dostupno sve većem broju ljudi. Ostvarenje informatičkog društva temelji se, dakle, na važnim tehnološki pomacima.
Znanost i znanje
Kako se ističe u Deklaraciji o znanosti i znanju Svjetske konferencije “Znanost za XXI. stoljeće – «Znanost i znanje doveli su do značajnih novina za dobrobit čovječanstva. Izrazito se povećala dužina života i pronađeni su lijekovi za mnoge bolesti. U mnogim su dijelovima svijeta prinosi u poljoprivredi u velikoj mjeri uvećani da bi zadovoljili potrebe rastućeg sta-novništva. Tehnološki razvoj i korištenje novih izvora energije oslobodili su čovječanstvo teš-kog fizičkog rada. Stvorena je generacija kompleksnog niza industrijskih proizvoda i procesa. Tehnologija utemeljena na novim metodama komunikacije, obrade informacija i pri-mjene računala dovela je do izazova bez presedana za znanstvena dostignuća i cjelokupno društvo. Neprekidno povećavanje spoznaja o porijeklu, funkciji i evoluciji svemira i života osigurale su pojmovne i praktične pristupe s dubokim utjecajem za nove izglede u budućnosti. Bitna uloga znanstvenog napora je potpuno i temeljito istraživanje prirode i društva, a upravo to novo znanje pridonosi obrazovnom, kulturnom i intelektualnom obogaćenju, koje dovodi do tehnološkog napretka i gospodarskog razvoja.« (UNESCO; 1999.)
Razvojem civilizacije, dakle, ljudi sve manje ovise o prirodi, a sve više o napretku znanosti i tehnololgije te o društvenim odnosima.
Znanost je prvi korak na putu razvoja suvremenog razvoja; razvoja društva, privrede, komunalnih djelatnosti te društvenog i osobnog standarda svih stanovnika u jednoj zajednici – bila to nacionalna država ili regija.
Pri tome je važno naglasiti da se znanje ne može kupiti; znanja se samo mogu transferirati i znanja se moraju dalje razvijati. Znanja nastaju i zastarijevaju te postaju praktično neupotrebljiva ako se ne obnavljaju i ne stječu nova. Proizvođači takvih znanja su znanstvenici, a proizvodnja novih znanja rezultat je znanstvenih istraživanja koja se provode društveno organizirano i (u osnovi) timski.
Osnovne razmjenske karakteristike znanja su prenosivost (podobnost za transfer) i neiscrpljivost (može ga istovremeno koristiti više korisnika).
Efektuiranje znanja u društvu s društveno-ekonomskog aspekta se ostvaruje kroz društveni i privredni rast i razvoj;
- (Ekonomski) rast podrazumijeva porast realnog društvenog proizvoda kao kvantitativni proces, kao fizičko uvećanje postojeće privredne strukture. Kod rasta je moguća implikacija negativnog rasta; to znači da je moguće (fizičko) smanjenje strukture, odnosno, moguć i je povrat u prijašnje stanje.
- (Ekonomski) razvoj predstavlja kvalitativnu promjenu u postojećoj strukturi kroz stvaranje novoga - što implicira i rast, ali ne cjeline već pojedinih dijelova postojeće strukture. Kada je u pitanju razvoj nije moguć povrat u prijašnje stanje, kao pojava negativnog rasta ili uma-njenja postojeće strukture (iako postoji mogućnost razvoja u neželjenom, pogrešnom smjeru).
Za razvoj suvremene znanosti – kao sektora aktivnosti – relevantan je niz značajki i indikatora - od kojih treba posebno spomenuti:
- Visok postotak izdvajanja iz BDP-a za znanost te visoke stope rasta ulaganja kapitala u razvoj znanstveno-istraživačke djelatnosti u svim zemljama; bolje organizirane države i efikasna društva imaju veće stope ovih ulaganja.
- Stalno apsolutno i relativno povećanje broja znanstvenika i istraživača u svim zemljama; opet - u razvijenim državama/društvima te stope rasta su veće nego u zemljama tranzicije i zemljama u razvoju.
- Kao posljedica civilizacijskog razvoja (ali i prva dva spomenuta elementa) eksponencijalan je rast broja emitiranih novih znanstvenih informacija i stvaranje novoga znanja – što pridonosi sve kraćim razdobljima u kojima se suma ljudskog znanja udvostručava.
- Razvojem suvremene znanosti dolazi do sve veće specijaizacije znanstvenika I njihovih istraživanja (tzv traganje za dubinskim znanjem) te fragmentacije znanosti (pojava novih znanstvenih discplina). U isto vrijeme u mnogim znanstvenim područjima sve su manje oštre granice između znanstvenih disciplina (integracija znanosti) kao što se I u nekim područjima teško razgraničavau znanstvena od tehnoloških istraživanja.
- U znanstveno-istraživačkom radu (zbog gornjih razloga) dominantan je timski rad na znan-stvenim projektima; sve manji je doprinos znanstvenika pojedinaca, a sve više je odličnih i uspješnih istraživačkih timova.
- Znanstveno-istraživački razvoj u bolje organiziranim zemljama provodi na javno određenom strateškom pravcu koji je kompatibilan u međunarodnim okvirima.
- Nadnacionalni savezi država i ekonomsko-integracijske asocijacije pokreću i stimuliraju me-đunarodne znanstveno-istraživačke projekte i taj će proces u budućnosti biti sve snažniji.
Samostalni razvoj i transfer znanja i tehnologije je izrazito složen proces s međuovis-nosti niza društvenih procesa i subjekata. Financijska ulaganja za ovladavanjem razvojnim znanjima su velika, cijeli proces je dugotrajan, uz znatan rizik i nije odmah isplativ. Ali, bez toga puta preostaje zaostajanje i dolazi do pitanja opstanka**.
Treba – na kraju - naglasiti da razvoj nacionalne privrede ili lokalne zajednice ili poduzeća ili neke institucije - podrazumijeva promjene: (a) institucionalne, (b) društvene, (c) administrativne i (d) promjene sustava vrijednosti (napuštanje uvriježenih stavova koji su u suprotnosti s funkcijom cilja planiranog/očekivanog razvoja). To ukazujje na složenost procesa razvoja koji, dakle, uključuje sve važne sektore društvenog života, kulturu, političko ponašanje, ekonomsku društvenu i pojedinačnu efikasnost.
*Ubrzano se mijenja tradicionalni načini života, rada i stjecanja znanja; kako je sredinom XX. stoljeća ukazao Leslie White - tehnologija određuje razvoj društva. U tim procesima ne samo da se pojedinci vrlo brzo prila-gođavaju promjenama, već, isto tako, mijenja se i odnos institucija prema okruženju – sve više se nastoji upravljati događanjima (dizajniranje budućnosti).
** Primjeri skandinavskih zemalja te Irske pokazuju kako se uspješno može realizirati razvojna strategija gospo-darfstva i društva – u čemu je ulaganje u znanost – dalo dobre rezultate. S druge strane je primjer više tranzi-cijskih zemalja Jugoistočne Europe - koje su prije dva desetljeća bile u razini srednje razvijenih zemalja, a danas su na granici siromaštva - u čemu je veliki udio i nedovoljinog razvitka I primjene znanosti.
|
|
| Posted on Friday, March 27 @ 21:24:16 CET by Tina |
|
|
|
|
| |
Prosiječna ocijena: 5
glasova: 1
|
|
|
