Zbog nepovoljnog iskustva iz pedesetih godina prošlog stoljeća (kada su poljoprivrednici pod političkim pritiskom bili prinuđeni da stupaju u zemljoradničke zadruge) ovdje valja ukazati na bitnu razliku između kooperativa kao oblika za-drugrastva (s jedne strane) i socijalističkih zadruga (s druge strane); U socijalizmu su zadrugari morali ustupiti kolektivu (zadruzi) svoju imovinu, a u poslovanje zemljo-radničkih zadruga snažno uplitala društveno-politička zajednica (općina i kotar) te partija nametajući tzv. širi (ideološki shvaćen društveni) interes. Za razliku od toga tipa - u zadrugama koje postoje u tržišnoj privredi (zapadne demokracije) samo-stalnost poslovnog subjekta - od njegove imovine do odluka o tome što će proizvoditi – je potpuna, cjelovita.

Temeljna filozofija suvremenih zadruga i zadružnog organiziranja je zajed-ništvo s točno određenim poslovnim ciljem. S obzirom na to da je zadruga skupna organizacija gospodarskoga tipa, temeljni smisao zadružnog organiziranja je da se za-jedničkim radom riješe problemi gospodarske slabosti njenih članova, tj. poslovni ljudi se udružuju kako bi gospodarski preživjeli u, za njih, nepovoljnom gospo-darskom ok-ružju. Pojedinci osjećaju da su kao individue u gospodarskom smislu hendikepirani i da je potrebno oskudne resurse - zemljište (male ukupne površine i rasparcelirani posje-di), kapital (nedostatak vlastitoga kapitala), rad (mali broj radno sposobnih na gospo-darstvu), pa i znanje u smislu upravljanja - staviti u zajednički kontekst. Tako se stvara zadružna asocijacija koja pokušava unaprijediti zajedničke gospodarske interese udruženih pojedinaca.[1]

Zadružni pokret u svijetu, poznat i kao «kooperative», predstavlja izuzetno razvijen socijalno-ekonomski pokret u sredinama različitih kultura. Pokret se temelji na osnovnim zadružnim vrijednostima i razvija se u različitim sektorima ljudskih aktivnosti. Gotovo polovica svjetskog stanovništva neposredno ili posredno je povezana s aktivnostima zadruga (kooperativa). Zadruge u svijetu se osnivaju, rade i posluju u skladu s principom dobrovoljnog i otvorenog članstva, demokratske kontrole koju obavljaju članovi zadruge, zatim principom ekonomskog učešća članova (pravo na odlučivanje i dobit prema postotku uloga u osnivanje zadruge), samostalnosti i nezavisnosti, obrazovanja, obuke i informiranja, također, i principom međuzadružne suradnje i brige za zajednicu.[2]

Zadruge postoje u Njemačkoj, Italiji, skandinavskim i svim zemljama tržišne privrede; u 110 zemlja postoji preko 650.000 zadruga s više od 350 mil. članova. Samo Njemačka ima 17 mil. zadrugara; potporni stup ovih zadruga je 2.900 štedno-kreditnih institucija, narodnih i Raiffeisen banaka. Osnovna filozofija rada temelji se na načelima: (a) samo-pomoći, (b) samouprave, i (c) samo-odgovornosti. Obrtnici i mali samostalni proizvođači rade zajednički da bi putem kooperativne organizacije otklonili nedostatak svojih malih kapaciteta i slabe ekonomske snage. Ovim je putem moguće malom i srednjem poduzetniku da (zadržavajući svoju samostalnost) pomoću zadruge postane konkurentan na tržištu koje se stalno mijenja.

Europska unija poklanja osobitu pozornost zadružnom organiziranju, a u veljači 2004. godine EK izdaje priopćenje o razvoju zadrugarstva čime nastoji - na tradicijama europskog zadrugarstva (s kraja 19. st.) - razviti zadrugarstvo i u onim zemljama koje su imale socijalistički pristup zadružnom organiziranju.

Mali poduzetnici kao i mala gospodarstva u poljoprivredi mogu jedino putem zadruge relativno brzo i lako realizirati veću proizvodnju i odgovarajući plasman. Evo primjera kojeg iznosi Tratnik:: proizvođač jabuka koji ima jedan hektar voćnjaka, ne može na tržištu ponuditi mnogo. Na globaliziranom europskom tržištu njegove šanse su gotovo nikakve. No trideset takvih proizvođača ujedinjenih u zadrugu može dostići proizvodnju koja je konkurentna.Takva zadruga može jednom trgovačkom lancu garantirati opskrbu tijekom pet ili šest mjeseci [3]

Hrvatska ima iznimnu tradiciju za-družnog organiziranja, puno dužu od onoga što nazivamo modernim zad-ružnim organiziranjem koje počinje 1844. g. u Engleskoj. Kod nas za-drugrastvo zapravo nastaje još u vri-jeme početaka feudalizma kad se na ovim prostorima formiraju kućne ili o-biteljske zadruge, koje onda opre-rastaju same sebe u doba raspada feudalizma i jačanja tržišnih odnosa. No, prva zadruga u modernom smi-slu, prema pisanim dokumentima, je štedno-kreditna zadruga u Pitomači, osnovana 1862. g. Prvom poljo-privrednom zadrugom smatra se ona osnovana 1864. g. na Korčuli