| BARANJA.NET: Utemeljenje europske poljoprivredne politike |
|
 bricc piše "BARANJSKI OKTOGON (4)- Utemeljenje europske poljoprivredne politike
Autor: dr.sc.Milan Ivanović
U rješavanju problema izjednačavanja ekonomskog položaja poljoprivrede s drugim privrednim oblastima - veliko je i vrlo korisno pozitivno iskustvo europske zajedničke agrarne politike (ZAP) u upravljanju mehanizmima cijena i poticaja, carina, premija i sl. - u stvaranju organiziranog EU agrarnog tržišta. U procesima izgradnje udružene Europe agrar je dobivao na značaju u gospodarskim odnosima Unije te danas zauzima prvo mjesto; tako se za financiranje zajedničke agrarne politike izdvaja oko polovice proračunskih sredstava EU, tj. više od 45 mlrd. € godišnje. No, do navedene zaštitne politike spram agrara u EEZ/ EU bio je dugi put - koji se može ukratko prikazati kroz nekoliko ključnih točaka:
Ugovor u Rimu (1957.) Predstavnici šest zemalja Zapadne Europe (Belgije, Francuske, Italije, Luksemburga, Nizozemske i Zapadne Njemačke) u Rimu su 25.3.1957. g. potpisali ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice (EEZ); primjena ugovora započela je s 1.1.1958. g. Temeljni cilj Rimskog ugovora bio je utemeljenje zajedničkog tržišta te gospodarske i monetarne unije radi uravnoteženog i održivog razvoja gospodarskih aktivnosti, visokog stupnja zaposlenosti, socijalne zaštite, podizanja životnog standarda i kvalitete življenja. Konferencija u Stresi (1958.) Radi provedbe Rimskog ugovora u sektoru poljoprivrede održana je 1958. g. konferencija u Stresi (Italija) na kojoj su sudjelovali ministri poljoprivrede šest zemalja članica EEZ-a, predstavnici farmerskih organizacija i agro stručnjaci. Sicco Mansholt, bivši nizozemski ministar poljoprivrede je predložio je temeljni okvir agrarne politike EEZ-a: obiteljske farme trebaju ostati temelj poljoprivrede uz sljedeće odrednice: (1) Jedinstveno tržište poljoprivrednih proizvoda, odnosno zajedničko uređenje tržišta - reguliranje cijena, isplata poticaja i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima, kao i zajednička vanjsko-trgovinska politika; (2) Prednost proizvodima članica EEZ-a pred uvozom proizvoda iz trećih zemalja te zaštita unutarnjeg tržišta od poremećaja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama; (3) Financijska solidarnost - troškovi koji proizlaze iz primjene ove poljoprivredne politike moraju biti podijeljeni među svim zemljama članicama, bez obzira na njihov nacionalni interes.
Utvrđena osnovna načela ZAP-a (1962.) Od 1962. godine agrarna politika EEZ vodi se pod imenom Zajednička agrarna politika (ZAP); za financiranje ZAP-a usvojen je niz dokumenata o utemeljenju Europskog fonda za smjernice i jamstava u. Određen je, također, i model moderne farme koja je definirana kao privredni subjekt koji treba ostvariti prihod usporediv s prihodom po zaposlenome u punom radnom vremenu u ne-agrarnom sektoru u istoj regiji. Provedba ovih mjera je u početku bila otežana zbog nedovoljno jasne metodologije i odabranih poklazatelja za odre-đivanje zajedničkih cijena te vrlo složenog sustava administrativnog upravljanja tržištem poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivredno računovodstvo (1965.) Komisija EEZ-a je 15. 6. 1965. g. Uredbom o prikupljanju poslovnih podataka o prihodima i poslovanju poljoprivrednih posjeda pokrenula osnivanje Mreže računovodstvenih podataka za farme. U početku su podaci prikupljani s 10-ak tisuća farmi, a kasnije se obuhvat proširio na 60 tisuća farmi; radi se o temeljnom izvoru mikroekonomskih informacija za vođenje ZAP-a. Utvrđena je i osnova - poljoprivredni posjed (farma) sa sljedećim obilježjima: (1) farma mora biti tržišno orijentirana,; (2) vlasniku to mora biti glavno zanimanje, i (3) posjed mora biti veći od 5 ha. U okviru ovih mjera utemeljena je dogovorom i Europska jedinica veličine (ESU) koja služi za mjerenje ekonomske veličine poljoprivrednog posjeda; a određen je prema standardnom dohotku: 1 ESU je iznosio 1.200 Ecu-a. [1]Prva reforma poljoprivredne politike (1968.) I pored dobrih rezultata u razvoju agrarnog tržišta europska agrarna politika imala je i stanovite nepovoljne rezultate: nesklad između proizvodnje i potrošnje nekih agrarnih proizvoda, visoki troškovi za održavanje farmerske proizvodnje i zadržavanje ili povećanje razlika u prihodima po zaposlenom između malih i velikih farmi, manjak u platnim bilancama zemalja članica, neravnoteža trgovanja s trećim zemljama te velik uvoz hrane za ljude i stoku. Prema ocjenama analitičara radilo se o neuspjehu postavljenog sustava u kojem je dominirao samo jedan regulacijski instrument – cijena. Predložena su nova rješenja: manji obuhvat kontrole cijena, modernizacija farmi, ulaganje u znanje i tehnologiju te okrupnjavanje i specijalizacija farmi; ZAP se od tada temelji na necjenovnim mjerama (spram agro proizvoda), tj. različitim instrumentima subvencija i poticaja (za skladištenje viškova, za navodnjavanje, programi za neobrađivanje zemlje, prijevremeno umirovljenje farmera i smanjenje poljoprivredne proizvodnje). Nove reforme (1975. – 1992.) U narednim godinama slijedile su u agrarnoj politici nove promjene; druga reforma (1972.) donijela je smjernice u modernizaciji i nove strukturne mjere, [2] treća je reforma provedena (1985.g.) s nizom mjera objavljenim u Zelenoj knjizi «Perspektive za zajedničku agrarnu politiku», a naredna (1988.g.) je dovela do reforme zajedničkih fondova za agrar. Petu reformu (1992.g.) karakteriziraju: brz rast proizvodnje i promjene u tehnologiji, smanjenje potpora za neke grupe proizvoda, uvođenje postupaka za smanjenje zagađenja, pretvaranje oranica u pašnjake, dugoročno neobrađivanje zemlje (očuvanje krajolika), upravljanje imanjem za turističke namjene i stimuliranje ekološke poljoprivrede. Agenda '2000. (1997.) U okviru strategije proširenja EU-a usvojen opsežan paket mjera značajnih za budućnost ZAP-a. Ciljevi reforme bili su: unaprijediti konkurentnost na domaćem i svjetskom tržištu putem nižih cijena i veće kvalitete proizvoda, smanjenje rizika od rasta viška (ali nastavlja se zaštita farmerskih prihoda), veći značaj kvalitete hrane i ekoloških standarda, a ruralni razvoj postaje dio ZAP-a (2. stup) financiran iz poljoprivrednog proračuna. Posebno su naglašeni ciljevi prijema novih zemalja u članstvo EU u okviru postojećih proračunskih i drugih ograničenja; novim financijskim okvirom utvrđeno je da izdaci za poljoprivredu ostaju na razini iz 1999. g. (prosječno 40,5 mlrd. € ) sve do 2006. g. s mogućim povećanjem na razini godišnje inflacije od 2% te 14 mlrd. € namijenjenih ruralnom razvoju. Nova reforma ZAP-a (2003.) Početkom 1960-ih godina zaštitne mjere ZAP-a bile su uspostavljene samo za šest poljoprivrednih proizvoda; početkom novog stoljeća zaštitne mjere obuhvaćaju gotovo sve poljoprivredne proizvode ili grupe proizvoda, osim krumpira, meda i nekih alkoholnih pića. Na ovaj način je kompletiran osnovni instrumentarij zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda te su uklonjene prepreke unutarnjoj trgovini uz održavanje zajedničke carinsku barijere prema trećim zemljama. Lipnja 2003. g. EU je utvrdila niz novih mjera (nova reforma) zajedničke agrarne po-litike - koje će trajati sve do 2013. g. Reforma ZAP-a nalaže da poljoprivrednici moraju za dobivanje poticaja ispunjavati uvjete u području zaštite okoliša, zdrave hrane, identifikacije i registracije životinja, prijavljivanje bolesti i dobrobit životinja. Površine moraju biti obrađene u skladu s dobrom poljoprivrednom i ekološkom praksom. Svaka država članica EU morat će osigurati da površine koje su do ulaska u EU bile tretirane i vođene kao pašnjaci to i ostanu. Novi su i načini poticaja za agrar; najvažniji dio reforme predstavlja uvođenje proizvodno nevezanih plaćanja kroz jedinstveno plaćanje, koje je moguće realizirati na razini prijašnjih prava za obiteljsko gospodarstvo ili jedinstveno plaćanje po hektaru površine jednako za sve proizvođače na određenom području (takvo plaćanje nazvano je - regionalno jedinstveno plaćanje za površinu). Reforma ZAP-a ostavlja slobodu državama članicama EU da same odluče o prihvatljivijim rješenjima. Tako danas u EU postoje tri oblika poticaja: (a) na obiteljsko gospodarstvo: (b) na hektar površine i (c) kombinirani model. Poticaji su proizvodno nevezani, a poljoprivrednik odabire model poticaja i sam odlučuje što će proizvoditi u skladu sa potražnjom na tržištu. No, ostvarivanje prava poticaj za obiteljsko gospo-darstvo vrijedi samo za tzv. stare članice EU, gdje se poticaji isplaćuju na temelju prosječnih primanja subvencija u razdoblju 2000.-2002.g. - a za nove članice EU po-ticaji će biti realizirani samo prema površini (ha) na temelju kvota i referentnih količina dogovorenih u pregovorima o ulasku pojedine države u EU. Glavni je element nove politike subvencioniranje poljoprivrednika neovisno o njihovoj proizvodnji, a u prijelaznom razdoblju do 2007. godine države članice mogle su zadržati vezu između proizvodnje i subvencija. [3] Iznos subvencije bit će izravno povezan s mjerama koje se provode za zaštitu okoliša, sigurnost hrane, primjenu zdravstvenih standarda za biljke i životinje, kao i s mjerama za dobrobit životinja (engl. - cross-compliance). Uz subvencije, poljoprivrednici će moći koristiti i sredstva koja će se dodjeljivati kroz politiku ruralnog razvoja, a u sklopu tih mjera smanjit će se izravna plaćanja velikim poljoprivrednicima (tzv. modulacija). Kako bi se osiguralo poštivanje proračunskih okvira definiranih za razdoblje do 2013., uvodi se stroža financijska disciplina. Provedbu reforme ZAP-a određuju tri uredbe EK:
- 2237/2003/EC (23.12.2003.) određuje detaljna pravila za primjenu shema potpore definiranih u okviru Uredbe Vijeća 1782/2003/EC. Ovim se omogućuje nastavak pružanja potpora za specifične proizvode, npr. premija za stoku (ovce i telad), jer se u tim granama očekuju najveći učinci promjene sustava potpora, tj. ukidanja veze između potpore i iznosa proizvodnje.
- 796/2004/EC (21.4.2004.) određuje detaljna pravila za dobrobit životinja, model te upravljanje i nadzor nad sustavom. Odredbe dobrobiti ključne su u reformi ZAP-a - jer prihodi poljoprivrednika u sklopu SPS-a ovise o njihovu poštivanju javnog zdravlja, dobrobiti životinja, zaštiti okoliša i poštivanju ostalih mjera zaštite okoliša.
- 795/2004/EC (21.4.2004.) određuje detaljna pravila za provedbu sheme jedinstvenog plaćanja (SPS) definiranu Uredbom Vijeća za poljoprivredu 1782/2003/EC, kojom se utvrđuju zajednička pravila za sheme izravne potpore u sklopu ZAP-a i pokreću sheme potpore za poljoprivrednike. Time se omogućuje prelazak sa sustava povezivanja potpore s proizvodnjom, a poljopriv-rednicima se osigurava dohodak te omogućuje prijelaz na proizvodnju koja odgovara zahtjevima tržišta. Potpora se i u sklopu tog instrumenta može isplatiti jedino ako se poštuju odredbe cross-compliance. Uz ove reformske zahvate u poljoprivrednoj politici - EU provodi i programe ruralnog razvoja te horizontalne mjere. Tako je Europska komisija odobrila 20 informativnih trogodišnjih programa o poljoprivrednim proizvodima koji će se provoditi u 11 država članica. Njihov je ukupni proračun 48,2 mil. €, od čega EU pokriva polovinu. Programi su namijenjeni promicanju europskih proizvoda, osobito njihove kvalitete, sigurnosti, poštivanja zaštite okoliša tijekom proizvodnje i slično. EU također financira sudjelovanje na sajmovima, informativne kampanje o podrijetlu proizvoda, zaštićenom geografskom podrijetlu, tradicionalnoj proizvodnji i kvalitetnim vinima kontrolirana podrijetla.
|
|
| Posted on Wednesday, October 01 @ 12:26:09 CEST by Tina |
|
|
|
|
| |
Prosiječna ocijena: 0
glasova: 0
|
|
|
