|
 bricc piše "Piše dr.sc. Milan Ivanović - Socijalna kohezija i društveni kapital
Čovječanstvo će uništiti: politika bez načela, užitak bez svijesti, bogatstvo bez rada, znanje bez karaktera, posao bez morala, znanje bez humanosti i obožavanje bez žrtvovanja.
(Mahatma Gandhi)
Društvo je kao pojam i kao praksa jedan od novih temeljnih pojmova koji je u procesima tranzicije stanovnicima tranzicijskih država, a posebno (novim) vlastima, predstavljao najveći izazov; osnovna prepreka za razumijevanje i prakticiranje (civilnog) društva je u tome što oni (stanovnici i nove vlasti) nisu dovoljno razlikovali kategoriju (entitet) 'društvo' od kategorije (entiteta) 'država'. I to je bio i još uvijek jeste temeljni problem nezavršenih procesa tranzicije u Hrvatskoj.
Za uravnoteženo funkcioniranje države i njen razvoj kao i razvoj društva presudni su dobri društveni odnosi. Društvo se gradi od temelja prema gore, od pojedinaca i grupa prema vrhu društvenih institucija.
Sve su društvene pojave međusobno (više-manje) povezane. Među najvažnijim elementima (dobrog) funkcioniranja (uređenog) društva su socijalna kohezija i socijalni kapital.
Socijalna kohezija uglavnom podrazumijeva sposobnost društva da omogući dobrobit za sve svoje članove svodeći pri tom ekonomske razlike i društvenu polarizaciju na najmanju moguću mjeru – u stalnom nastojanju protiv socijalne isključenosti i siromaštva. Socijalna kohezija je ideal kojem treba težiti - jer u takvom društvu u kojem vlada socijalna pravda slobodni pojedinci međusobno se potpomažu postižući zajedničke ciljeve na demokratske načine. Socijalna kohezija jedan je od bitnih elemenata ekonomskog i društvenog razvoja svake zemlje, jer teži učinkovitom pristupu privrednim resursima i omogućuje razvoj individualnih i grupnih potencijala ljudski i potencijala društva u cjelini – čime se pokreće daljnji razvoj društva u kulturnom, privrednom ili drugom pogledu.
U teorijskom okviru nema suglasnosti o definiciji i obuhvatu pojma socijalna kohezija; definicije se razilaze na temeljnoj razlici – je li socijalna kohezija uzrok ili posljedica drugih čimbenika (društvenog, ekonomskog i političkog života) u jednom društvu, odnosno, je li u jednom ustavno uređenom društvu stanje socijalne kohezije nezavisna varijabla, koja generira efekte, ili je ona (njeno stanje) zavisna varijabla, kao rezultat akcija u jednom ili više područja društvenog života. Također se vodi rasprava o polazištu za definiranje ovog pojma – kojih je, dakako, više, a o čemu ovisi i sama struktura definicije.
Za naše potrebe važno je znati da jedna grupa definicija polazi od nezaposlenosti, siromaštva, dohodovne nejednakosti, socijalne isključenosti i isključenja iz informacijskog društva i smatra ove indikatore prijetnjama dobroj, stabilnoj, visokoj socijalnoj koheziji. Općenito, ova vrsta definicija smatra ekonomske i društvene prijetnje važnijima od političkih i kulturnih elemenata. Ovom su gledištu bliske definicije kojima se služe OECD-a, Vijeće Europe i Europska Unija.
Drugi pristup polazi od uvjerenja da kohezivno društvo sadržava visok stupanj društvene inter-akcije unutar zajednica i obitelji. Na primjer, Svjetska Banka koristi pojam (kategoriju) 'društveni kapital' kao sinonim za socijalnu koheziju; «Društven kapital se odnosi na institucije i norme koje oblikuju kvalitetu i kvantitetu odnosa u društvu s aspekta društvene interakcije.« Sve više je dokaza koji pokazuju da je socijalna kohezija presudna za društva koja napreduju u ekonomskom pogledu i pogledu održivog razvoja. Društven kapital je suma institucija koje podupiru kvalitetan razvoj društva; on je kao «ljepilo koje drži sve elemente društvenog razvoja zajedno». Za Svjetsku banku, gusta i isprepletena mreža društvenih institucija i građanskog angažmana će generirati ekonomski i društven razvoj i smanjiti siromaštvo; bit će učinkovitije nego društva u kojima je ta mreža slaba.
Treće definicije polaze od koncepta pripadnosti nekoj zajednici, kulturnim vrijednostima, prostornoj mobilnosti i sl.
S mobilizacijskog gledišta za naše (hrvatske) prilike čini se da je najpogodniji pristup Svjetske banke koji - u grubo gledano - izjednačava socijalni kapital i socijalnu koheziju. Prema teoriji društvenog kapitala i rezultatima istraživanja dobro organiziranih i efikasnih država-društava (zapadne demokracije) – horizontalne društvene interakcije, učvršćuju društveno povjerenje, jačaju društvene veze i proširuju društvene identitete, a to pridonosi integraciji pluralnog društva. Prema nizu autora socijalni kapital se odnosi na broj i kvalitetu interakcija u civilnom području – a to uključuje sudjelovanje građana u radu udruga građana, nevladinih organizacija, članstvo u sindikalnim organizacijama, rad u vjerskim udrugama, druženja u hobističkim klubovima, dobre susjedske odnose i sl.
Empirijski je društveni kapital strukturiran iz tri elementa: (a) Povjerenje u ljude i društvene institucije, a označava spremnost na suradnju (ne samo s članovima obitelji ili dobrim znancima), (b) Udruživanje i kolektivne akcije koje omogućuju neposredno iskustvo suradnje i njezinih prednosti, u ostvarivanju interesa koji su izvan okvira individualne akcije, (c) Poštovanje društvenih i pravnih normi.
Socijalna kohezija (u bilo kojoj varijanti definicije) kao i socijalni kapital bitni su elementi ekonomskog i društvenog razvoja svake zemlje, jer omogućuju efikasan pristup privrednim resursima i razvoj individualnih i grupnih ljudskih potencijala i poten-cijal društva u cjelini. I suprotno - u uvjetima slabe socijalne kohezije i niskog društvenog kapitala teško se postižu dogovori i pokreću razvojni projekti, ne mogu se razvijati individualni potencijali niti se društvo kao cjelina može razvijati - bilo u kulturnom, privrednom ili drugom pogledu.
Vrijedno je upozoriti na stav poznatog hrvatskog sociologa - Aleksandra Štulhofera koji naglašava da «specifične norme i običaji mogu, iza fasade formalnih institucija, tržišno i demokratsko natjecanje pretvoriti u ruglo te rezultirati kroničnim (a) gospodarskim, (b) političkim i (c) društvenim zaostajanjem. To se i nastavku manifestira: (a) odsustvom ekonomskog rasta i razvoja, (b) trajnom političkom nestabilnošću i nedemokratskim postupcima onih na vlasti te (c) općim nepovjerenjem, društvenim cinizmu i oportunizmom građana te visokom razinom društvene patologije».
Društveni kapital na području slavonsko-baranjske regije
Društveni kapital na području istočne Hrvatske ima niske vrijednosti u svim segmentima: (a) povjerenje u institucije društva i države, (b) etničkoj distanci (c) građanskom aktivizmu, (d) volonterstvu i (e) filantropiji. *
Temeljnim institucijama društva u ovom istraživanju smatraju se (abecednim redom) a) crkva, b) lokalna samouprava, c) mediji, d) poduzetnici, e) političke stranke, f) sindikati i g) udruge građana.
Povjerenje u institucije društva na području istočne Hrvatske vrlo je nisko mjereno svim indikatorima - ponderiranim povjerenjem, realnim povjerenjem kao i apsolutnim i relativnim saldom povjerenja. Povjerenje anketiranih donekle imaju samo crkva (53%) i udruge građana (44%). Sindikati, mediji i poduzetnici imaju značajno niže povjerenje anketiranih građana (između 22 i 30%), a ispod prosjeka svih indikatora povjerenja su lokalna samouprava i političke stranke (od 13 do 18%). Posebno zabrinjava vrlo veliko nepovjerenje u političke stranke i lokalnu samoupravu – koje, po prirodi stvari, (treba da) predvode društvene procese – jer, na izborima se odabiru (ili bi trebalo) najbolji programi iz kojih se stranaka formira lokalna samouprava odnosno državna vlast.
Pod temeljnim institucijama države u ovom istraživanju smatraju se: (a) Predsjednik Republike, (b) Hrvatski Državni Sabor, (c) Vlada RH, (d) sudovi, i (e) policija.
Povjerenje u institucije države na području istočne Hrvatske, također, je vrlo nisko mjereno svim indikatorima iz naše analize - ponderiranim povjerenjem, realnim povjerenjem kao apsolutnim i relativnog saldom povjerenja. Predsjednik Republike ima najveće povjerenje anketiranih (51%), policiji i sudstvu - na nacionalnoj razini - je iskazano značajno manje povjerenja (od 27 do 23%), a ispod prosjeka svih indikatora su povjerenje u Hrvatski Sabor i Vlada RH. Također je utvrđena i stanovita razlika povjerenja policiji i sudstvu na lokalnoj razini – koje je niže za nekoliko postotaka od ovih institucija na nacionalnoj razini.
Visoko nepovjerenje u Hrvatski državni sabor i Vladu RH koincidira s visokim nepovjerenjem u političke stranke kao institucije društva. Čini se potpuno razložnim da razloge za ovakvo nepovjerenje ne treba tražiti u nekim tada aktualnim političkim događanjima (suradnja s Haškim sudom, npr.) već u procesima privatizacije, dugogodišnjoj neučinkovitosti vlasti i nedovoljnom funkcioniranju pravne države.
S ovakvom strukturom (ne)povjerenja nije moguć ni društveni ni privredni razvoj i zato niz mjera koje se poduzimaju u hrvatskom gospodarskom sektoru ne daju očekivane rezultate.
* Ovdje se daje samo skraćeni pregled za povjerenje u institucije društva i države; više o tome u knjizi grupe autora «Kamo idemo», rad M. Ivanovića - Sustav društvenih vrijednosti i građanski aktivizam u istočnoj Hrvatskoj, str. 83 – 152. |
|
| Posted on Tuesday, June 03 @ 13:52:30 CEST by Tina |
|
|
|
|
| |
Prosiječna ocijena: 4
glasova: 9
|
|
|
